Kornatski arhipelag raskošan je i jedinstven u svojoj ljepoti. To je otočje najrazvedenija ili najgušća otočna skupina europskog Sredozemlja. Na prostoru od oko 300 četvornih kilometara nalazi se labirint od 140 otoka, otočića i hridina ukupne površine 69 četvornih kilometara. Nacionalnim parkom Kornati su proglašeni 24. srpnja 1980. godine. Nigdje nema toliko hridi, rtova, otoka i otočića, uvala, zatona kao u Kornatima. Kornati su uvijek isti, a tako različiti u dnevnim i godišnjim mjenama. Kornatsko se otočje proteže usporedo s kopnenom obalom.

Kopneni dio parka izrazito je područje krša. Čine ga karbonatne stijene, uglavnom vapnenci, pa je prisutna većina krških pojava i fenomena: škrape, kamenice, ponikve, doci, špilje, denudacijski, abrazijski i korozijski oblici u kamenu. Kornati su nekoć bili pokriveni šumom zimzelenog mediteranskog hrasta crnike ili česmine. Šume su palili gusari, stočari i ribari, ali pretežno su otoci oduvijek bili goli. Kornati su dobili ime po najvećem otoku Kornatu. Naseljeni su već u prapovijesti.

Na Kornatima nema izvora vode, a otoci su uglavnom goli s rijetkom travom. NP Kornati poznato je izletničko odredište na Jadranu koje privlači ljubitelje mora i prirode, nautičare i sportske ribolovce.

Središte života na otoku do prije sto godina bilo je oko polja Tarca, ponad kojeg dominira tvrđava Tureta, građena negdje u 6. st. n.e. Neki nalazi oko tvrđave upućuju na postojanje ilirske utvrde od prije 2. do 3. tisuće godina.

Na području Nacionalnog parka Kornati postoji osam uređenih i označenih planinarskih staza koje vode do vidikovaca s kojih je moguće vidjeti Kornate u cjelosti ili neke od njihovih najljepših dijelova. Te staze označene su i osmišljene pod zajedničkim imenom - Planinarski put "Kornati".

Kornati su dramatični za jesenskih i zimskih naleta južnog vjetra, kad oblaci najavljuju olujnu kišu i arhipelag postaje opasno taman. No, u proljeće i ljeti modrina mora i neba i bjelina otoka glavni su ugođaj na Kornatima, tom biseru Jadrana.