Nacionalni park Paklenica je prostor jedinstvenog i neobičnog dodira mora i planine, bogat šumama, dubokim kanjonima, jedinstvenim krškim reljefom sa brojnim špiljama i jamama. Potoci Mala i Velika Paklenica dodatno obogaćuju ovaj prirodni fenomen. Na području parka zabilježeno je 70-ak špiljskih objekata, među kojima su najljepše špilja "Manita peć" i jama "Vodarica".

Godine 1949. proglašen je Nacionalnim parkom. Danas je Nacionalni park Paklenica jedno od najatraktivnijih prirodo-znanstvenih i turističkih područja sjeveroistočnog dijela Mediterana. Bogata i raznolika flora i fauna (mnoge endemične vrste, Bjeloglavi sup), brojni kraški fenomeni (Manita peć), kao i bogata sportska ponuda (freeclimbing, trekking, izleti s piknikom u šumarskoj kući "Lugarnica", obilazak mlinice i upoznavanje principa njenog rada) privlače sve više posjetitelja.

Za turistički posjet otvorena je samo špilja "Manita peć". U Nacionalnom parku Paklenica postoji nekoliko stalnih ili povremenih tokova i mnogo stalnih izvora.

Stalni izvori pitke vode, koja se odlikuje izvrsnom kvalitetom su Stražbenica, Kontinovo vrilo, Crno vrilo, Velika Močila i Pećica . Najjači izvor Velike Paklenice je vrelo Ivine vodice , na nadmorskoj visini od oko 1200 m, zatim Kontinovo vrilo na 870 m, Crno vrilo na 780 m i Jukića vrilo na 600 m. Iznad Ramića je izvor Vratrovac , a izvor povremenog vodotoka Brezimenjače je na otprilike 1000 m. Na istoj je visini izvorište Suhe drage .

Potok Velika Paklenica obično ponire na području ispod Anića luke . Cijelom svojom duljinom protječe do ušća u more tijekom kišnog razdoblja u proljeće, jesen i zimu.